Znate onaj osjećaj
kada se spremate za prvi spoj?! Sve treperi u vama i sami ne znate definirati
taj uzavreli osjećaj. Tako se upravo ja osjećam, dok u 1:39 pišem ovaj post.
Prvu rečenicu sam nekoliko puta brisala, ali nek' ide onako lagano…
U četvrtak mi je
moj mentor Sven Maričić, doktor znanosti i pionir 3D printanja u Hrvatskoj
rekao, otprilike nešto ovako (ne mogu u riječ citirat): „Kristina, nemoj
misliti da se tvoji radovi i znanje nekome ne motaju o glavi. Vidjet ćeš kako
će odjednom sve samo sjesti na svoje mjesto. Budi strpljiva.“ Kako sam sva bila u gužvi oko predaje
poslijediplomskog rada na studiju Marketing menadžmenta, nisam do danas niti
stigla razmišljati o rečenom. Baš sam se nešto bila sva jadna žalila (ne znam,
da li umorna od silnog učenja, kako bi rekla moja prijateljica ili od pravila
koja sam morala slijediti, a ja baš u marketingu volim izaći izvan okvira),
kako moj rad nitko ne vidi / ne cijeni, a meni je stalo do napretka i mene osobno
i samog društva. I eto, pljusnula ja sama sebe i to takvom šamarčinom, da sam
se okrenula za 360°.
Jednom prilikom,
nazvala me je Laura i rekla, kako mi je njezin muž poručio, kako konačno jedna
njezina normalna prijateljica. Upravo je bio pročitao moj tekst o vibratorima. Ja
sav u čudu, ma šta mene netko čita?! Uspostavilo se da da i to više ljudi od
očekivanog. Bilo me je malo i strah u početku, jer sve ovo radim zbog svog
gušta. To se vidi i osjeti, i dok bude bilo strasti u meni, pisati ću. Kada
nestane, pozdravit ću se, onako kako je to radim u životu. I još sva treperim
kako s početka teksta. Priča se nastavila.
06. listopada sam
dobila mail, gdje me Veronika lijepo zamolila da ispunim jednu anketu. Kako sam
upravo ja radila intervjue za završni znanstveni rad, i još tko zna koliko puta
za ispite, znam koliko znači odgovoriti na poslan upitnik i to još osobno poslan
na ime. Ispunila sam, iznenađena 110%, i poslala sam
kratki email natrag sa zahvalom. Brate mili, bila sam iznenađena sad duplo u
odnosu na Laurinog muža, neću lagati. A tek koliko mi je srce bilo…
Nedugo zatim sam
dobila pozivnicu na DIABLOG, konferenciju o blogerima i blogerskoj sceni, i
naravno, prihvatila, odnosno poslala prijavu za sudjelovanje.
A ne, ne, nije ovo
plaćena objava, znate da ja to ne radim, već pozdravljam ideju. Pozdravljam
ideju sa dva aspekta: ja – blogerica, ja – marketerka. (Ja prepoznata blogerica. Hvala, hvala!)
1:54 Ovaj tren me
je Can pitao: „Šta pišeš s toliko strasti?“
Uvijek sam pisala
domaće zadaće na vrijeme, tako sam sam malo googlala o Diablogu, sudionicima i
Dialog komunikacijama. Moraš, brate mili, moraš… moraš ispitat tržište,
suradnike, donijeti strateške odluke (dobro su mi rekli, previše sam učila…).
Otkrila sam o sebi
više nego što sam trebala, ali vjerujem da informacije jedino vrijede, ako su u
opticaju. Sven je sve rekao na početku priče. Usput, čestitam mu osobno na
novoj ulozi i poslu pomoćnika rektora za transfer i razvoj tehnologija Sveučilišta
Jurja Dobrile u Puli.
Prije otprilike dva
tjedna držala sam predavanje brucošima na Visokoj poslovnoj školi „PAR“ na temu
„Praktična primjena marketinga i HR-a u svakodnevnom životu“ i baš sam se
zabavila, a kažu studenti, da su i oni. Drago mi je zbog njih, vjerujem kako su
i nešto naučili, barem kako gradivo može biti prikazano i na zabavan način.
Nije mi ni na kraj pameti bilo, kako će mi pristupiti jedna student i pitati za
savjet. Kako sam uvjerenje, da na putu prema gore, nikada ne smiješ zanemariti
one pored kojih prolaziš, jer nikada ne znaš tko te može prestići ili koga možeš
sresti na putu dole, ako slučajno padneš, odmah sam se aktivirala. Da skratim
priču, do jučer sam si čupala kosu s mojim završnim radom (zbog procedure sve
još mora biti tajno), a sada rad odjednom može se i dalje razvijati, i još
važnije – ima praktičnu primjenu u gospodarstvu. Wooooow!!!! Sad znate što
znači onaj moj uzavreli osjećaj s početka priče. Sad ja znam, šta znači kada
nečiji rad bude prepoznat bez veza. Odnosno, po mom uvjerenju, s najvećom vezom
– strašću prema onome što činimo.
2:07 Priznajem
dvije stvari:
Vidimo se 10.
studenoga u zagrebu na DIABLOGU! – br. 1
Noćas je razvijena
kreativna ideja i započet proces za novi sestrinjski blog by kikidemirki – br.
2
2:10 Odjavljujem se
uz Ivu Robića „Jabuke i trešnje“