Nekad život piše drame, nekad ljubavne romane, a nekad
komedije.
Teško je sve svesti na nekoliko prostih rečenica ili riječ,
dvije. Znate onaj osjećaj kada se naježite i kada shvatite kako je baš taj
osjećaj za koji vrijedi se opet buditi, a budan sanjaš.
Uvijek sam u školi nekako preskakala satove fizike, jer smo
imali super smiješnog profesora, a sve bih dala da razumijem kako se zavrti i
vrti taj neki zvrk od života i padne baš na onu stranu koja nam trenutno treba.
Danas sam u minuti srcem pisala Ljubav mojoj prijateljici
koja je otišla vlakom, a ostavila mi je srce puno ljubavi. Nekoliko telefonskih
poziva, poruka, jedan rođendan i koješta se zaredalo u samo nekoliko dana…
dovoljno da čovjek pronađe u snovima sebe baš kada je pomislio da je u pitanju samo
jedna ludost u nizu.
Toliko turbulencija, sreće, zanosa, a nije bilo vremena, ma
nije bilo srca koje je htjelo sve dati nekome drugome, škrto sam spremala sve
trenutke za sebe, čekajući onaj poseban, da bi bio vaš. Oprostit će te mi nešto
nezavršeno, nešto zaneseno i nadasve strastveno. Oprostit će te mi što ne
hodate u mojim cipelama i ne sudite nikome osim sebi. Oprostit će te mi, jer
vjerujem u svih nas.
Voljet će te me, kako god okrenete ili ćete me voljeti
svim srcem ili će te me voljeti mrziti. Ah, da, ja uvijek sve okrenem onako na
pozitivu.
Sve je u tajmingu, i Ljubav i prijateljstvo i sve naše
sreće. I ne zaboravite, Ljubav se piše velikim slovom.
Ne brinite se, pronaći ćete me u sretnim mislima, mjestu
gdje se snovi rađaju…
Oznake: moje
