Sjedila sam preko puta dva para očiju. Njenih i njegovih.
Očiju iz kojih su tekle bujice emocija. Ne suza, emocija. Koja divota je bilo
gledat dvoje ljudi ne opterećenih predrasudama, brojkama, vremenom, ljudima.
Dvoje očiju koje su krenule živjeti najljepšu simfoniju života – ljubav. Koliko
volim gledati zaljubljene oči, a koliko ih ustvari malo gledam.
Danas sam shvatila da stalno živimo barem korak i pol u
budućnosti, a događa se sadašnjost. Sada, tu, ovaj tren, ljubav. Koliko sam
samo trčala pokušavajući uhvatiti budućnost, a propuštala sam savršene trenutke
sadašnjosti, koji su postali prošlost. Pokušala sam se sjetiti svog prvog
poljupca. Ne sjećam se. Tužno, ali se ne sjećam. Pokušavam se sjetiti
zaljubljenih pogleda mojih prijatelja, a bilo ih je.
Sjetila sam se jednog sretnog trenutka jednog zagrljaja,
kojeg sam zaledila nekad davno i obećala ga pamtit zauvijek, jer to je bila
sadašnjost i trenutak sreće. kao da sam ga stavila u okvir sreće i mogu sada još uvijek osjetiti taj sretan trenutak. Da, živjela sam i živim svaku svoju emociju. U
potpunosti sam usklađena s otkucajima svog srca. A nisam bila. Propuštala bih sva
važno trčeći. Za promjenu sam odlučila lagano šetati. I plesati. Pjevati. Disati
svaki trenutak.
I sada te zaljubljene oči su mi uljepšale dan. Ona i on. Na
početku ljubavne priče. Život me je naučio kako nema ni čekanja. Nećeš biti
veći frajer čekajući savršen trenutak, jer on ne dolazi. Savršene trenutke sami
stvaramo. Pozovi onu/onog važnog van, stisni joj/mu ruku, osjeti miris parfema.
Možda je glupača/glupan. Ali ako ne riskiraš, možda propuštaš onu pravu –
ljubav. Zar je ljubav manje vrjednija od straha?!
Nekad će netko pisati o savršenim ljubavima. Neko je nekad i
pisao. Nekad će netko spominjati
koliko su se voljeli. A vole se. Tajno. Javno.
Savršeno. Jer Ljubav se uvijek piše velim slovima. I sve su ljubavi prave. I
prva i peta i dvanaesta. Sretan je onaj kojemu je prva i sretna zauvijek. Malo je takvih sretnika.
Probudite nekoga i recite da ga volite. Da, sad, ovaj tren.
U sadašnjosti. Znate koliko boli kada to nekome ne možeš reći, a osjećaš?!
Uvijek ću Ljubav pisati velikim slovom.
Oznake: ljubav / sex, moje
I sada te zaljubljene oči su mi uljepšale dan. Ona i on. Na
početku ljubavne priče. Život me je naučio kako nema ni čekanja. Nećeš biti
veći frajer čekajući savršen trenutak, jer on ne dolazi. Savršene trenutke sami
stvaramo. Pozovi onu/onog važnog van, stisni joj/mu ruku, osjeti miris parfema.
Možda je glupača/glupan. Ali ako ne riskiraš, možda propuštaš onu pravu –
ljubav. Zar je ljubav manje vrjednija od straha?!