#curaizhırvatistana - drugi dio prvog dana - ne gurajte nos tamo gdje su vas upozorili da ne gurate

Biti će mi žao, ako pomislite kako se moj život samo svodi na obilazak shoping centara i to samo onih „skupih“. Istanbul je grad sa 16+ miliona stanovnika. Kompletne četiri Hrvatske stanu u njega te kad netko priča o naseljima, kupovini, životu u ovakvom gradu, onda je nekome tko nikada nije putovao i doživio ovakve veličine, a i manje, nepojmljivo zašto pišem o snalaženju u gradu, gdje je svako naselje poput moje Rijeke, a i veće. Kako sam vidjela popriličan broj znamenitosti, stvarno me ne zanima izigravati turista, već što je više moguće osjetiti duh grada i stvarni život.

Kada vas netko upozori, da u neka naselja ne ulazite, to doista i ne činite. Ne izigravate heroja, pa odlazite tamo, već i te kako slušate upute. Nitko vam ne želi zlo i baš zbog toga vas na neke situacije, dijelove grada jasno upozoravaju. Noću posebice pazite na pse lutalice koji se skupe u čopore te se ne libe napast ljude. Ne događa se tako često, ali pripazite se pasa na ulicama koji slobodno šeću bez nadzora. Primijetit ćete na njihovim ušima i neke čipove, to se grad brine donekle za njih, ali oni i dalje slobodno šetaju ulicama. Vidjela sam ih u svakom dijelu Istanbula.

Osobno imam sreću, jer sam stacionirana u vrlo finom dijelu grada, europski dio blizu Američke ambasade. Moje dio grada nije previše problematičan, niti glasan, a još manje turistički.

Turci su razvili neke nove navike. Uz stvarno dobru i kvalitetnu hranu koju možete kupiti u supermarketima, razvili su naviku druženja i jedenja vani o restoranima i to ne samo kad im dođu gosti. Cijena hrane u restoranu je normalna, gotovo ista kao i kod nas, samo razliuju se usluga i količine.

Večer sam završila u Zorlu shoping centru, u talijanskom restoranu Eataly. Iznenadila me skromna ponuda talijanskih jela. Zapravo možda najviše od svega me je iznenadila jadna ponuda pizza. Ali fotografije govore tisuću riječi, pa svatko može sam prosudit. sam okus hrane je bio zadovoljavajući. Na kraju krajeva, smiješno je uspoređivati talijansku kuhinju u Hrvatskoj s istom u Turskoj. Dobila bi prolaznu trojku, iako je rub pizze bio jako tvrd. Sami okusi su bili u redu. 

Pizza Fume

Talijanska kuhinja inače i nije baš popularna u Istanbulu u smislu svakodnevne pripreme, tako da većina Turaka u istoj uživa u ovakvom tipu restorana, a kažu da je ovo jedan od boljih.  Ostale nisam probala. Inače, Etaly nije samo restoran, već i trgovina na dva kata, gdje se mogu nabaviti talijanski proizvodi od Nutelle preko pašte do vina. Cijene su cca kao u Hrvatskoj.

U Zorlu centru moram spomenuti definitivno Apple store na dva kata.

U gradu poput Istanbula, svaki proizvod ima svog kupca. I zato ne treba čuditi kako se na istom mjestu mogu naći i brandovi prilagođeni nižem, srednjem staležu i onima smještenima na malo više mjestu ljestvice platežne moći.