Hej vi!
Jeste dobro? Kuhate li se ili uživate u oblačnom vremenu?
Koliko znam, u Zagrebu je i hladno, za duge rukave.
Evo, kuham se na 30 i kojem stupnju usred Istanbula. A ne,
ne žalim se. Dapače, biti će ovo jedan vrhunski godišnji.
Naravno, moj projekt „12“ još uvijek stoji i provodi se, ali
sad je u fazi stagnacije. Ostala sam ista. Odnosno, biti će zanimljivo
vidjeti pravo stanje nakon ovoga što ću vam sad svim srcem predstaviti.
 |
| Moja Coca - Cola light by Moschino |
16 dana Istanbula – dogodovštine svakodnevnog života cure iz Hırvatistana
Mnogi moji prijatelji nemaju mogućnost putovanja, ne žele,
ne znaju ili se jednostavno boje nepoznatog. Neke moje prijateljice se nisu
godinama maknule iz Rijeke niti do Trsat ili Zagreba, vjerovali ili ne. Meni
osobno je nezamislivo ostati, biti na jednom mjestu, kad je svijet tako
prelijepo mjesto. Na našoj Zemlji ima još tisuće mjesta na kojima nisam bila,
tisuće stvari koje nisam radila, a sve želim upoznat.
Sada je ispred mene stavljen izazov. Lako se snalaziti po
gradu kada imate lokalnog vodiča. Nisam po prvi puta ostavljena sama
(poprilično sam tako prošla zemalja), ali ostavljena sam sama da istražujem
grad, živim svakodnevni život, pričam s trgovcima, koristim sve ono što
prosječan Turčin / Turkinja rad svaki dan. Ne zafrkavam se ni malo. Ovih 16
dana su stvari, realni izazov da vidim hoću li moći se adaptirati u svakodnevni
život u Istanbulu. Poslovne prilike ovdje su vrlo zavidne, ali i jezik se bitno
razlikuje iako imamo oko 8000 zajedničkih riječi. Da, da, dobro ste pročitali,
oko 8000 zajedničkih riječi. Kada biste me pitali da krenem nabrajat, uvijek se
sjetim samo nekolicine, ali u svakodnevnom govoru zamjećujem konstantno neku
novu.
Također, moji tekstovi i video klipići biti će vodiči
turistima, ali uzmite u obzir kako sam ja sve povijesno – kulturne znamenitosti
već obišla te da će uglavnom biti sve posvećeno svakodnevnom životu uz iznimke.
Vesela sam jako. Volim učiti nove stvari. Volim probati
nešto novo. A Turska je zemlja za uživati u svemu navedenom, a pogotovo u hrani
(sad vam je jasno zašto sam napisala, da ćemo žrtve zbrajati kasnije). Možda
neću pisati svaki dan, ali svaki drugi definitivno ćete imati zanimljivosti
svakodnevnog života cure iz Hırvatistana.
Pratite me, jer ćemo se zabavljat, a ja sam već krenula!
Ljubim vas!
Oznake: moje, projekt "12", putujem...