12 - P.S. Naravno, ništa nije u kilama, već u našem unutarnjem osjećaju!!!!

Nisam se ulijenila, nego su me trenutne životne situacije odgurnule u drugom smjeru, za kojeg se definitivno ne može reći kako je pozitivan na zdravlje. Svatko je krojač svoje sudbine, ali ako ste emocionalni i dobrodušni kao ja, ne mogu vas ne pogoditi određene situacije, pogotovo ako se tiču vas osobno i egzistencije. Međutim, sve u rok službe ja kažem i ne treba imati straha.

Četvrtak


Petak
-          zob za doručak i večeru


Skidala šavove, bila izuzetno stresna i jedva sam dočekala izlazak na večer. Ne znam šta me je više bolilo: skidanje šavova ili činjenica da sad zarastanje kreće ili činjenica da pošto poto želim plesat u štiklama. Možda je ipak uzela primat situacija na poslu.

Subota


Nedjelja


Ponedjeljak


Izuzetno stresan dan. Nemojte pomislit kako ja ne podnosim dobro stres. O da, i te kako ga podnosim, ali mi je pun klinac biti pristojna, a moram. Naravno, isto se odražava na mom zdravlju. Konstantni odlasci u toalet i povraćanje. Ne, nisam ja mekušac, već samo čovjek i to pošten. U tome je razlika između „poštenih“ i „debelokožaca“. A ne mogu pobjeći od situacije ili riješiti se negativne energije zbog noge. Mogu samo pokušat meditirat i biti smirena koliko okolnosti dozvoljavaju.

Utorak
Danas mi je pao kamen sa srca. Sve sam rekla što sam imala i nekako se bolje osjećam zdravstveno. Međutim, tijelo još ne sluša.

Srijeda


Za danas sam premjestila vaganje. Uz enormne količine čokolade, svog smeća koje sam pojela, potrpala u sebe, bilo je vrlo žalosno kada je vaga pokazala kilu i pol manje. Sve ukupno uz + i – ispada ukupno -5 kg. Nisam sretna činjenicom kako sam posljednju kilu, kilu i pol izgubila stresom. Ni kako se tijelo ne može vratit u normalu. Ali uprono radim na tome. Nisam imala motivacije niti da si kuham normalno.

Četvrtak

Bila na moru, izgorila ko' rak i sve me peklo. Akcija je bila šetnja s Rokom, moj veliki krug, prst se popravlja.

Petak


Evo ga. Tjedan kada pomislite kako ne može gore. Dokaz da može. Kada bih još napisala sve situacije koje su se dogodile, vjerojatno bih samo sebe bacila u bed. Ali to je dokaz kako sam i ja čovjek. Kako ne ide sve samo uzbrdo i kako se ne smiješe cure uvijek na vrtoglavim potpeticama. Ponekad vas život baci na koljena i onda vas natjera da se dignete ili padnete i na laktove. Ja sam osoba koja uvijek iznova bez obzira na ožiljke otrese koljena i krene korak dalje, pa maka opet polomila sve noge. Zato su mi bedra valjda toliko i čvrsta i mišićava.
Nadam se kako ste do sada već shvatiti kako hashtag #12 nije samo priča o dijeti i gubitku kilograma.
Ovo je priča o životu, ljubavi, predanosti, prijateljima, ženama i muževima, curama i dečkima, sestrama i braći. Priča života koji nije jednostavan, ali je čaroban.

Danas, kada sam opet na jednom početku, a kraj još nije niti došao (zbog toga i ne smijem toliko otvoreno progovarati), vjerujem kako se sve događa s razlogom. Koliko dugo gledamo u zatvorena vrata, toliko dugo nećemo moći vidjeti otvoren prozor.


Zato društvo, glavu gore, da vam vaše nevidljive krune ne padnu, moje princeze i prinčevi, kraljice i kraljevi!!!!


P.S. Naravno, ništa nije u kilama, već u našem unutarnjem osjećaju!!!!

Oznake: