***Jedna važna napomena, blog čitaju i muškarci i zato svu
svi tekstovi namijenjeni i dečkima. S malom isprikom, jer ja ne znam kako je u
muškoj koži, mogu pretpostaviti, ali neka iskustva ću pisati na temelju
provjerenih svjedočenja mojih muških prijatelja.***
Navikli smo u svemu tražiti simboliku, slijediti neke naše
stare navike i najjednostavnije stvari napraviti kompliciranima.
Zašto sve uvijek kreće s ponedjeljkom?! Zašto je samo tuđa
istina istinitija?! Zašto tuđi parfem uvijek bolje miriši?!
Krenula sam u utorak s mojih 12 iz čistog razloga, jer samu
ponedjeljak morala očistiti ostatke u svom frižideru nastale posljednjih dva
tjedna. Dva tjedna sam imala doista hedonistička u svakom pogledu, svjesna kako
svemu dođe kraj. Planirana. Što je najvažnije stvarno planirana.
Tako da moja priča započinje u utorak s naglaskom na
ponedjeljak gdje sam si kupila najveću
štrudlu u pekari, pojela 3 sendviča, zalila sve nekim opako gaziranim pićem i
tako sretna legla u krevet.
S jednom razlikom. Dovoljno poznajem sebe i znam da
sljedeći, dani, tjedni, mjeseci će mi biti fu***** disciplinirani.
Vjerujem kako naša ljepota dolazi iz nas samih, vjerujem
kako ljubav na prvi pogled ne postoji, već samo požuda. Vjerujem kako se moramo
sami voljeti, sve svoje – i veliku guzicu, i debele ruke, i štakljaste noge i
kratku kosu poput slame i lice puno bora i dlakava leđa i ona prsa što malo
vise, o trbuhu se i ne mora pričat. Dalo bi se još nabrajati. I s ženske i s
muške strane.
Jedino sami sebe možemo učiniti sretnima, svi ostali su samo
malo čarobne prašine na našem letećem tepihu sreće. O, ne , ne ... nisam ja
nikakav life guru niti bih to željela biti. Ako sam nečija motivacija, pa makar
i za smijeh, uspjela sam.
Ljudi vjeruju kako mnoge stvari nisu moguće. Dokazala sam
samoj sebi kako jesu. Nazivali su me bolesno ambicioznom osobom. Uvijek sam to
shvaćala kao kompliment. Da, ambiciozna sam i time se ponosim. Ako je to nekome bolesno, to je njegov
problem.
Ambiciozna sam u projektu „12“, jer vjerujem kako to mogu.
Vjerujem kako mogu i svi drugi kojima je stalo do boljeg načina života, još važnije - zdravijeg. To ne
znači da je svako moje iskustvo primijenjivo na drugima, pogotovo ne moje
greške, ali otvorite horizonte, spoznajte, usporedite, napišite mi kako nešto
mogu bolje.
Znam kako od svakog čovjeka mogu nešto kvalitetno naučiti,
pa makar ono što ne želim primijeniti na sebi. Zato se veselim što ću na ovom
putovanju imati prilike učiti, dijeliti, biti bolja... a ja jako volim putovat.
Pišite, kritizirajte, učite me. Pozitivna kritika je uvijek
aposlutno dobrodošla i konstruktivna. Negativne kritike su i tako samo
komentari ljubomornih. I nebitne su mi.
Moj prvi korak dijete je krenuo s posljednjim prejedanjem u
ponedjeljak. I bilo je fino.
Sada krećemo vrlo konkretno.
Oznake: projekt "12"
