
Danas je bilo prvo vaganje. Za one koji ne žele čitati odmah
ću otkriti bilo je – 3 kg na vagi. Očekivano.
Uglavnom voda i otpadne tvari iz
organizma. Sada prelazimo s vježbom na masnoće, ali put je dug. Ovako brzo ide
samo na početku te ne budite uvjereni kako će stalno biti ovako, svakog
tjedna. Koji tjedan se neće nit pomaknuti za milimetar kazaljka ili se neće
niti gram smanjiti broj na digitalnoj vagi.
Međutim, prije samog pisanja ovog posta, naletjela sam na
odličan članak o tome što vaga vam ne može pokazati. U nastavku donosim link na Naturelu, gdje je
članak naslova „ Šest stvari koje će vaša osobna vaga prešutjeti“
Ove dane sam pisala šture izvještaje, međutim promjena
načina prehrane, sve dijete, u načelu su vođeni emocijama. Ma koliko mi šutjeli
o tome ili ne željeli priznat.
Različite emocije na s tjeraju na promjene u životu.
Nesretna ljubav, nezadovoljstvo partnerom, loš posao, djeca , zdravlje i nedovoljno vremena za sebe... mogla bih nabrajati u nedogled.
Jedno je sigurno, samo sami možemo promijeniti sebe. Nema
vanjskog motivatora koji će nas natjerati da krenemo nekim drugim putem. Može
nas potaknuti, ali stvarna motivacija je jedino u nama samima.
Promjene se ne
događaju same, jer činjenica je, ako si sam ne pomogneš, niti Bog ti neće.
Od svih promjena gdje zavisimo o drugima, promjena načina
prehrane, skidanje kila je jedna od promjena gdje ovisimo jedino i isključivo
sami o sebi. A sebi želimo najbolje. Sve ostale zavisne promijene će se krenuti
same odvijati ukoliko okolina osjeti naše zadovoljstvo. O ukusima se ne raspravlja, ali unutarnje
zadovoljstvo i unutarnja ljepota su privlačni svima bez obzira na ukus.
Kako zračiš, tako
privlačiš.
Za početak novog
tjedna predlažem vam introspektivu vas samih. Pronađite u sebi ono što vas čini
nesretnima, što želite promjenit, izgubit, dodat, i razmislite, je li doista
to one nešto „krivo“ ili ste samo trenutno upali u krivi mood. Ako zaključite
kako baš TO se mora mijenjati, napravite strateški plan i krenite, zamislite,
maštajte i vizualizirajte i krenite malim korakom. Sve je dostupno. Nećete se
niti okrenut i već ćete biti na pola puta. Ako ne probate, nećete ni znati da
li možete uspjet.
Ja se najviše u životu
bojim pitanja u glavi: „šta bi bilo, da je bilo“ i zato možda i radim gluposti
u 80% slučajeva, ali onih 20% vrijedi život.
Oznake: projekt "12"