12 - i kopanje je aktivnost

Ok, imam žuljeve, boli me kičma... ne, ne, spremite svoju ludu maštu J jučer sam okopavala vrtić koji već cijelo desetljeće nitko nije kopao i nosila dvije vreće zemlje od 80 kg. Dakle, definitivno se računa kao fizička aktivnost. I još šetnja sa sestričnom po riječkom lukobranu + cijeli krug po Vežici s Rokom na kraju. Šećer uvijek dolazi na kraju. Roko je moje srce i moj rep i nema tu previše se za dodat i oduzet.

Bila sam vrlo disciplinirana i divim se sama sebi kako nisam pokleknula u svim napastima zvanim „primamljiv miris hrane iz mamine kuhinje“. To je prokletstvo, kada je mamina kuhinja samo kat iznad vas, pa hoćeš, nećeš dođeš u napast, ali... uz težak fizički rad sam izdržala. Čak su i 6 artičoka, 4 tikvice, 2 jagode i dragoljub pronašli novo stanište. Tko od njih preživi neće pričati, nego će rodit plodove.

Hrana:

Inače nisam kavopija i mogu živjeti bez kave, ali je i mene ovaj socijalni fenomen zaokupio u potpunosti, samo mi još nedostaje onaj croasan kao s reklame. Al' ne možeš imati sve, tako kažu.

Nego, zanimljiv je fenomen kako sam bila ekstra motivirana šetati, odnosno pretpostavljam kako ta šetnja je bila produkt činjenice da sam se dana u jutro vagala. Dok se piše ovaj post je utorak i već znam uspjeh / neuspjeh moga prvog tjedna, ali to je druga tema.

Za sada idem uživati u novom danu i predstavljanju jedne drage osobe koja je prvi gost u mom projektu „12“. A radi se o hrani...