Danas je četvrtak. Sjedim u svom uredu očekujući telefonski
poziv i zivkajući koga poslovno moram. Malo sam odahnula i stavila sve
sa strane, jer mi treba jedna mentalna pauza.
Da, ulijenila sam se, odnosno situacija je bilo mali milion
te nisam stizala pisati. Neke očekivane neke neočekivane.
Međutim, moj izlet u zabranjeno voće hrane nije rezultirao
ničim kobnim, odnosno doslovno ničim. Ostala sam na istoj kilaži, odnosno vaga
je pokazala identičnu brojku kao prošli tjedan.
Međutim, kako je tjedan startao, mislim da će biti minimalno – 1 sljedeći
utorak. Najprije ću čitačima objavit jelovnik te onda prokomentirati sve
događaje i situacije.

Ponedjeljak:
-
Jogurt sa zobi
-
Jagode
-
Borovnice
-
Muffini od zobi s jagodama
-
Šunka malomasna
-
Voda
-
Nes od vanilije
Utorak:
-
Zob s jagodama i borovnicama i jogurtom
-
Jagode i borovnice
-
Tuna u salamuri
-
Karam čokoladica
-
Voda
-
Nes
-
Kava iz automata
Srijeda:
-
Zob s jagodama i borovnicama i jogurtom
-
Sendvič od tune s rukolom
-
Pužić sa sjemenkama
-
Pljeskvica i šopska salata
-
Voda
-
Nes vanilija
-
Dvije kave iz automata
Ponedjeljak sam još bila na bolovanju. Puknuti šavovi i
nateknuti prst, stvarno vas mogu baciti u ludilo bez tableta protiv bolova i
nemogućnosti normalnog kretanja. Uzevši u obzir kako su temperature opet pale,
sandale ne dolaze u obzir, nemam mi druge nego trpit bolove. Iako sam danas
uspješno zatvorila bolovanje, jer me savjest vraća na posao, nije da ured ne
može bez mene, nego sam jedina u uredu i volim imati sve sređeno i pod
kontrolom.
Utorak je bio vrlo ograničenog kretanja s obzirom na nogu i
bolove. Jučer prije spavanja sam doslovno sve po spisku i više od toga, jer niti
spavat nisam mogla dobro od šavova koji me doslovno zajebavaju. Ok, psujem, pa
šta sad. Odrasli smo ljudi, a ja nervozna. Na poslu je bilo toga ali rješavalo
se. Lopta na kojoj sjedim je Bogom dana i ne odričem je se ni pod koju cijenu
za niti jednu fotelju. Razlikujte „fotelju“ i „fotelju“. Kretanje je bilo
ograničeno. Jelo mi se je nešto bezvezno, odnosno zapalila sam se za jagode i
borovnice koje su snižene,a imaju višestruko kvalitetna svojstva.
Zapravo sam ostala oduševljena člankom čiji link Vam donosim,
jer me je potaknuo u razbijanje moje teorije kako neću jesti voće zbog voćnih
šećera.
Preuzeto: Atma.hr
U srijedu je počela nervoza. Nije da me pere PMS, već splet
okolnosti i situacija. Jaka nervoza, tolika da se moja probava ubrzala, stres
je na nezavidnoj razini, fali mi sna i odmora i nisam sigurna kako reagiram na
ljude. Toga se zapravo najviše danas i bojim. Obično kada sam pod stresom ja ne
mogu jesti. A danas sam pod jebenim stresom.
Stvarno mi to voće u živahnim bojama jako pomaže i čini me
sitom, ali ljudi mi jako odmažući čine me nervoznom. Danas je jedan od onih
dana , u kojima ja kao dična 'Rvatica shvaćam koliko smo mi zločesti. Koliko
smo mi ljubomorni, zavidni, prljavi, bolesni u nekim svojim nastojanjima „nek' meni crkne krava, ali susjedu dvije“. Danas jednostavno nemam niti jedno zrno
tolerancije na ljudsku glupost, licemjerje, laže. Svi se nešto kunu u Boga,
svece, a ponašaju se k'o zadnji idijoti. Gdje nam je nestalo istinitosti,
tolerancije.
Iskreno govoreći, da se ljudi više seksaju, a manje gledaju
susjedu u dvorište, svijet bi bio ljepši. Hrvati bi konačno proradili na
demogarfskoj obnovi, hormoni sreće bi frcali okolo, ne bi bilo napuhanih
frustriranih macho muškaraca kojima je inteligencija na razini utega koji dižu
u teretanama, a žene se ne bi sjetile ni da imaju PMS. Nisam zagovornik droga, i nikada ništa nisam
u životu probala (mama mora da je ponosna), ali koji puta bi nam svima bolje
bilo da se dobro svi barem napušimo. I izbacimo sav jad iz sebe, lašci da
prestanu lagat, transparentni da konačno to i budu, pederi da budu perderi, a
kurve kurve.
I nek' pustimo i Severeinu, i Tinu Katanić, i naše susjede na
miru. Jer ako smo sami bez grijeha, nek' prvi bacimo kamen!
U to ime više sexsa, a manje pizdarija!
Oznake: projekt "12"