kikidemirki

Između pečenja količića za ekipu koja sutra dolazi, između pokušaja da svoju noć vratim u dan i obrnuto, zahvaljivala sam tehnologiji što postoji i pozivu preko Skypa moje drage prijateljice ina privremenom studiranju u susjedstvu.

Ja ko' žena priznajem, cura je komad i pol, korijeni provjereni, samo me 7 godina mlađa, pa sam vrlo počašćena što me ne smatra babom u najboljim godinama, već nekoga s kim može i na kraj svijeta.

Da, da, naravno, izgledam nekoliko godina mlađe, genetika čini čuda, ali brojke su brojke. Uzimam i u obzir kako mi je stanje duha ostao još negdje u bivšoj Filodrammatici na dnevnoj kavici s mojom kumicom dok smo bacale oči na potencijalne komade u Rijeci (pa, nije i da ih je onda bilo nešto, ali gradske pridošlice, može i one u Kraljevici privremeno privezane i zavezane...eh..., nostalgija niz dušu krenula).

I tako meni draga moja mlađa prija čestita sve naj u Novoj i sad si mi nabrajamo koja bi šta htjela, zbrajamo i oduzimamo i citiram nejzinu želju: „standardno da dam ovu god, al to ionako ovisi o mom trudu, a drugo je da završim s jednim tipom u kojeg sam ful zacopana, standardne mladenačke želje :d“. Apsolutno, standarne mladenačke želje. Da bi riječ rekla. Međutim, stvar se tek počela zakuhavati. Na moje pitanje „a tip je???“, ona odgovara „zauzet“.

I razgovor se sa facebooka preseli uredno na skype. Priča je standardna, ali predobra za dizanje raspoloženja. Zauzet već podosta godina, živi s curom, njih se dvoje upoznali u discu, proradila kemija i šta više pričat. Oboje se zacopali...., ali... (priče uvijek imaju „ali“, „tetu vješticu“, „zlu maćehu“ i ine zlikovce).

Povijest se ponavlja. Uh, pomislih kako mi pričja jednu jako poznatu priču, zapravo koliko me sjećanje služi, nekolicinu poznatih priča. Naravno, ne sve iz moje prošlosti.

Vratimo se mi na moju curicu. Leptirići lete po trbuhu ko' da su bijesni, a ne zaljubljeni, situacija je komplicirana, kako će je on ostaviti. A moja curica iskorištava svu tu pozitivnu energij zaljubljenosti.

Gdje ima kemije, bilo bi šteta da nema i fizike... već sam ja u glavi vrtila neke stare filmove uvijek s istim glumcem... već sam ja mislima skidala, ups, vedrila i oblačila jednog iz slične priče...

I kaže ona meni kako bi najrađe stala na vrh brda i derala se iz petnih žila kako je zaljubljena, ali ne smije, on je zauzet. Jedne moje prijateljice bi rekle „ Pa ako je zauzet, nije oduzet“. Ne, ne, ja apsolutno nisam davala nikakve savijete, već sam se smao prepustila sjećanjima i svim ludorijama. Kako su to bila zabavna vremena. Nije bilo problema niti čekati, niti se ljubiti cijelu noć bez spavanja, niti upoznavati krajolike Lijepe nam naše, niti stiskavci po autu... sad se pitam gdje mi je mladost!!!! (ostala na udobnosti stana)

S takvim guštom sam ju slušala cijelo vrijeme, dok nisu sve kočnice popustile i počele razmjene fotografija... uh, zgodan je, da dvije glave viši i ima takvo tijelo... ne znam šta si vidjela u njemu, pošalji drugu sliku...ah, jasno mi na ovoj izgleda puno mlađi, a tek uniforma... dobar ste par... joj takav je bio sex još dava dana poslije nisam došla k sebi, na faksu su me pitali zašto nisam bila na žurci, ali su ubrzo shvatili kako sam imala svoju privatnu... joj party je bio kriv, nema sumnje... hahahahahahah

Danas me je ulovila na tankom ledu nošenom nekim maštarijama, pa sve sreća da me nije pitala da tko zna šta drugo obećam. I ja se lako poskliznem, a šta da radim kada srce je brže od pameti (bar danas bilo).

U ljubavi i ratu sve je dozvoljeno (ili barem velika većina svega)